Odlomio se Wilkinsov ledenjak

Nakon što je taj dio ledene površine Antarktike mjesecima visio o niti, znanstvenici su izvijestili da se krajem veljače odlomio dio ledenjaka od 570 kvadratnih kilometara.

Promatrajući NASA-ine satelitske snimke glaciolog iz američkog Nacionalnog centra za podatke o ledu i snijegu pri sveučilištu Colorado primijetio je 28. veljače da se Wilkinsova kora odvaja, a potom se golemi ledenjak dugačak 41 i širok 2,4 kilometra odlomio od jugozapadnog dijela. Odlomljena površina iznosi 415 kvadratnih kilometara, a veliki dio kore sada održava samo tanki sloj leda, navodi NSIDC. Wilkinsova ledena kora je prostrano polje plutajućeg leda koje se prostire na 13.000 četvornih kilometara na jugozapadu Antarktičkog poluotoka, 1600 kilometara južno od Južne Amerike. Wilkinsov ledenjak izgubio je oko šest posto svoje površine prije deset godina, a novih odlomljenih 570 četvornih kilometara još ga je smanjilo. U proteklih 50 godina zapadni dio antarktičkog poluotoka zagrijavao se za po 0,5 stupnjeva svakog desetljeća, što je najbrži rast temperature zabilježen u svijetu. Glaciolog NSIDC-a Ted Scambos kaže da je ledena kora stajala nekoliko stotina godina, ali su globalno zatopljenje, topli zrak i oceanski valovi učinili svoje. Kako se antarktičko ljeto bliži kraju, Scambos kaže da ne očekuje da će se led i dalje mrviti, ali da nas zbog globalnog zatopljenja očekuje mnogo više ovakvih događaja.

Krv se zaista može 'slediti' od straha

Strašljivim ljudima krv će se u žilama 'slediti' prije nego drugima. Naime, ljudi skloni strahu istodobno su skloni i povećanom zgrušavanju krvi s rizikom tromboze. No, nema straha...

Zgrušavanjem krvi objašnjava se i činjenica da su pacijenti skloni strahu do četiri puta više izloženiji bolesti srca od psihički stabilnih osoba, priopćilo je sveučilište u Bonnu. Stoga izreka da se nekomu "ledi krv u žilama" doslovce opisuje zdravstveno stanje osoba sklonih paničnom strahu. Stručnjaci bonnskog sveučilišta usporedili su krv pacijenata koji pate od paničnih poremećaja ili straha od kontakata (socijalne fobije) s krvlju zdravih pacijenata. Ustanovili su da organizam kod osoba sklonih strahu sprečava brzu pojavu takozvane fibrinolize, koja s vremenom uklanja ugrušak primjerice u slučaju ozljeda. "To naravno ne znači da osobe s naglašenim strahom sad moraju strahovati i da će ih pogoditi srčani udar", izjavila je voditeljica istraživanja Franziska Geiser. "Ustanovljene vrijednosti bile su uvijek u fiziološkom području, dakle bez akutne opasnosti", dodala je. Stvarna opasnost javlja se tek onda kad se strahu pridruže drugi faktori rizika, primjerice pušenje ili pretilost.

Spavanje na poslu poboljšava pamćenje

Spavanje od samo nekoliko minuta može poboljšati pamćenje i mentalne sposobnosti. Štoviše, san od samo šest minuta može imati isti učinak na memoriju kao cjelonoćno spavanje.

Dr. Olaf Lahl sa Sveučilišta u Düsseldorfu dokazao je da kratkotrajni san čini više od pukog odmaranja mozga – on, naime, može poboljšati pamćenje i mentalnu djelotvornost. Tim dr. Lahla tražio je od studenata da zapamte listu riječi te je testirao njihovu sposobnost prizivanja popisa u svijest nakon što su sat vremena igrali pasijans. Dobrovoljci su trebali zapamtiti listu od 30 riječi. Tada bi dobili sat vremena pauze tijekom koje su neki mogli odrijemati šest minuta, dok su trebali ostati budni. Istraživači su otkrili da su oni, koji su smjeli odrijemati, bolje izvršili zadatak od onih koji su ostali budni. Njemački znanstvenici tvrde kako je ovo prvo istraživanje koje je pokazalo da vrlo kratki san poboljšava pamćenje. "Prema našim spoznajama, ovo je prvi dokaz da ultrakratki san u epizodama osigurava djelotvorno poboljšanje memorije", napisao je Lahl u magazinu Journal of Sleep Research. Istraživači tvrde da je moguće da se procesi u mozgu pokrenuti padanjem u san nastavljaju bez obzira na to koliko je osoba odspavala. "Izgleda da se u inicijalizaciji sna događa, mnogo više toga nešto smo mislili", piše dr. Lahl. "Možda su mnogi od funkiconalnih aspekata sna dovršeni na njegovom samom početku".

Antarktika, života puna

Novozelandska istraživačka ekspedicija otkrila je na Antarktici brojne nepoznate vrste riba, biljaka i drugih organizama, koji su se prilagodili teškim uvjetima Južnog pola.

Među novootkrivenim vrstama nalaze se biljke, jedna vrsta morskog ježa i jedan puž koji živi na dubini od 2200 metara, izvijestili su novozelandski mediji. Istraživački brod Tangaroa uzeo je više od 30.000 uzoraka i donio ih na Novi Zeland. Stručnjaci tek trebaju utvrditi koliko je među njima doista novih vrsta. Prema prvim informacijama, među otkrićima nalazi se barem osam novih vrsta riba. Mnoge vrste razvile su na negostoljubivom području Antarktike jedinstvene mehanizme za preživljavanje, izvijestili su istraživači. Brod Tangaroa u 50 je dana prešao više od 7000 morskih milja i obišao mnoga udaljena područja koja su istražena prvi put. Na brodu se nalazilo 26 znanstvenika koji su uz pomoć najnovijih kamera snimali dijelove morskog dna do sada nedostupnog ljudskom oku. Ekspediciju su financirale 23 države.

Udebljala se Mliječna staza

Eric Idle iz Monthy Pythona u svojoj je popularnoj Galaktičkoj pjesmi rekao da je naša galaktika dugačka stotinu tisuća svjetlosnih godina, a šesnaest tisuća debela. I bio je jako blizu.

Jedan od vodećih svjetskih astronoma rekao je da je Idle bio precizniji nego stručne knjige koje tvrde da je Mliječna staza debela samo šest tisuća svjetlosnih godina. "Naša je galaktika plosnata spirala široka stotinu tisuća svjetlosnih godina, a debela 12", tvrdi australski astrofizičar Bryan Gaensler. "Zaključili smo da bi trebalo provjeriti standardne brojke kojima se svi služe", rekao je Gaensler koji je nekad radio na Harvardu i MIT-u. "Za samo nekoliko sati smo sve sami izračunali. Mislili smo da sigurno griješimo, pa smo sve više puta provjeravali, ali pogrešku nismo našli", navodi se u priopćenju. Gaensler i njegova ekipa mjerili su pomoću pulsara, zvijezda koje odašilju svjetlost u pravilnim razmacima. "Dok svjetlost pulsara putuje prema nama, ona je u interakciji s elektronima razbacanima među zvijezdama, poznatima kao tzv. topli ionizirani medij (warm ionized medium – WIM), a on usporava svjetlost", rekao je. "Valne duljine prema crvenomu usporavaju više nego kraće, u dijelu spektra prema ljubičastome. Zato mjerenjem kašnjenja crvenoga možemo izračunati kroz koliko je WIM-a svjetlost proputovala." Uz poznavanje udaljenosti pulsara bilo je moguće odrediti gustoću WIM-a i rub galaktike. Gaensler kaže da su astronomi različito reagirali na udvostručenje debljine Mliječne staze. "To će sve pokvariti", rekli su neki. "Aha! Sad sve ima smisla", kažu drugi.

Pentagon pogodio satelit

istockphoto.com

U satelit koji je padao prema Zemlji ispaljena je raketa s američkog bojnog broda na Pacifiku. Nije poznato je li raketa uništila spremnik u kojem je bilo 453 kilograma hidrazina.

WASHINGTON – Raketa ispaljena s američkog bojnog broda na Pacifiku pogodila je američki satelit koji je padao prema Zemlji, potvrdio je glasnogovornik Pentagona. Satelit je sadržavao gorivo koje je moglo biti opasno da je satelit ušao u atmosferu, a spremnik pao na naseljena područja. Brod USS Lake Erie lansirao je u 3.26 minuta po srednjoeuropskom vremenu raketu koja se sudarila sa satelitom pri brzini od 27.000 kilometara na sat na visini od 247 kilometra iznad Pacifika. To je veliki uspjeh raketnog obrambenog sustava koji je namijenjen obaranju raketa srednjega dometa i koji se u pokusima pokazao jednim od najpouzdanijih američkih obrambenih programa. Pentagon će za 24 sata moći potvrditi je li raketa uništila spremnik u kojem je bilo 453 kilograma hidrazina. Stručnjaci predviđaju da će većina ostataka satelita izgorjeti prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu. Kina je priopćila da je u pripravnosti zbog mogućeg štetnog učinka američkog rušenja špijunskog satelita te je pozvala Washington da objavi podatke o toj operaciji.

Divovi iz podmorja Antarktike

Foto: Antarctic Division

Znanstvenici su u vodama Antarktike snimili tajnovita golema stvorenja, uključujući gigantske morske pauke, goleme crve i meduze sa šest metara dugim lovkama. Video.

Flota od tri broda s australskim pomorskim biolozima vratila se ovaj tjedan s ljetne ekspedicije u Južnom oceanu gdje su proučavali život u ledenom moru i na njegovom dnu, na dubini i do 1000 metara ispod površine vode. "Gigantizam je vrlo čest u vodama Antarktike – skupili smo goleme crve, ogromne rakove i morske pauke veličine najvećih tanjura", rekao je Martin Riddle, s broda Aurora Australis, koji je vodio ekspediciju. "Mnoge te životinje žive u tami, na velikim dubinama, i imaju goleme oči. Zbilja neobično izgledaju", dodao je. "Neki od videa koje smo snimili zaista su fantastični – fenomenalno je navigirati između podmorskih planina i vidjeti kako ta bića izgledaju i svojem prirodnom okolišu", rekao je. "Na pojedinim je mjeetima čitavo morsko dno prekriveno životom. Na drugima su vidljivi duboki ožiljci i tragovi prolaska ledenih brijegova", dodao je. Najavio je da će "prikupljeni primjerci biti poslani na sveučilišta i muzeje diljem svijeta radi identifikacije, uzimanja uzoraka tkiva i dekodiranja DNK". Ekspedicija Australian Antartic Division pomoći će znanstvenicima izmjeriti utjecaj promjene okoliša u antarktičkim vodama – kiselost vode zbog povećanja razine ugljičnog dioksida u atmosferi – na morske organizme.