Pronađene dvije nove gljive

Foto: Institut Ruđer Bošković

Mladi mikolozi s Instituta Ruđer Bošković, dr. sc. Zdenko Tkalčec i dr. sc. Armin Mešić, otkrili su kod Jelse na Hvaru te u okolici Siska i Zagreba dvije za znanost do sada nepoznate vrste gljiva.

Prvu od njih, nazvanu "jadranska zvonoglavka" našli su na području Jelse na otoku Hvaru, dok su drugu, "hrvatsku pritajnicu", pronašli na čak dva lokaliteta – kod mjesta Dužice u okolici Siska, te u Jalševcu u okolici Zagreba. Ova otkrića predstavljaju važan doprinos istraživanju bioraznolikosti u svijetu, ističe u priopćenju Duje Bonacci, voditelj Ureda za odnose s javnošću Instituta Ruđer Bošković. Također podsjeća kako gljive spadaju među najbrojnije, a ujedno i najslabije istražene skupine organizama na Zemlji. Istodobno, kao razgrađivači organske tvari iz biljnih ostataka i važni simbiotski partneri većine biljaka, one predstavljaju ključnu kariku u brojnim ekološkim procesima. Stoga otkriće svake nepoznate vrste gljiva predstavlja važan doprinos istraživanju bioraznolikosti, kao i razvoju strategija za njezino očuvanje. Od čak 20-ak tisuća vrsta gljiva, koliko se pretpostavlja da ih obitava na području Hrvatske, do danas je poznato tek oko pet tisuća. Temeljitija istraživanjima u mikologiji – znanosti o gljivama – u Hrvatskoj se provode još od sredine 19. stoljeća, no suvremena sustavna mikološka istraživanja pokrenuta su tek prije 20-ak godina pri Zavodu za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković. Pretraživanjem više do 30 tisuća uzoraka prikupljenih s različitih lokaliteta diljem Hrvatske, Ruđerovi su znanstvenici do danas identificirali gotovo dvije tisuće različitih vrsta gljiva, pri čemu su ujedno otkrili i nekoliko potpuno nepoznatih vrsta.

Nadomak smo umjetnog života

Američki istraživači s instituta Venter proizveli su prvi sintetski genom jedne bakterije, što je pretposljednja etapa koja se smatra presudnom u stvaranju umjetnog živog organizma.

Riječ je o do sada najvećoj umjetno proizvedenoj molekuli DNK, koja je temelj života na Zemlji, ističu autori istraživanja objavljenog u američkom časopisu Science. "Pokazali smo da se u laboratoriju mogu stvoriti veliki genomi i da se njihova veličina može prilagoditi, što utire put njihovoj mogućoj primjeni, primjerice u proizvodnji biogoriva ili u biološkoj preradi otrovnog otpada", rekao je Hailton Smith s instituta Venter i sudionik u istraživanju. "Ovo istraživanje je druga od triju etapa na putu stvaranja živog, potpuno umjetnog organizma", dodaje Dan Gibson, voditelj istraživanja u kojoj je sudjelovao i Craig Venter, utemeljitelj instituta i kontroverzni pionir biotehnologije. U završnoj etapi, na kojoj već rade znanstvenici s instituta, pokušat će se stvoriti umjetna stanica bakterije koja će se potpuno temeljiti na sintetskom genomu bakterije Mycoplasma genitalium koji su upravo proizveli.

Djeca ledenog doba u Beču

Foto: Naturhistorisches Museum Wien / Wolfgang Reichmann

Do 26. svibnja u bečkom Prirodoslovnom muzeju otvorena je izložba Djeca ledenog doba, na kojoj se mogu razgledati paleoantropološka blaga kamenog i ledenog doba iz Češke i Austrije.

Uz izložbu je sveučilišna profesorica Maria Teschler-Nicola objavila knjigu Early Modern Humans at the Moravian Gate: The Mladeč caves and their remains. Knjiga se bavi iskopinama iz spilje Mladeč, nedaleko od istoimenog sela u južnoj Češkoj. Ostaci pronađeni 1881./82. u toj spilji spadaju među najvrednije eksponate Antropološkog odjela Muzeja. U diskusiji o nestanku neandertalaca i širenju ranog Homo sapiensa Europom ti nalazi, u koje spadaju dijelovi lubanja, vilice i zubi najmanje petero individua, među kojima ima i odraslih osoba i djece, također igraju ključnu ulogu. Uz ljudske ostatke pronađeni su i vrijedni arheološki artefakti. Nedavno obavljeno apsolutno datiranje ljudskih ostataka, čija starost iznosi 31.000 godina, pokazalo je da je posrijedi drugi najstariji nalaz Homo sapiensa u Europi. Uz njih, na izložbi Djeca ledenog doba mogu se razgledati i druga paleoantropološka blaga. Tako su prvi put predstavljeni i novi nalazi iz ledenog doba s brda Wachtberga u Kremsu, otkriveni 2005. i 2007. Prikazana je i kopija takozvana blizanačkog ukopa. Ti grobovi dojenčadi, stari oko 27.000 godina, jedini su sačuvani grobovi iz ledenog doba u Austriji, a pružaju i duboki uvid u socijalno ponašanje naših predaka u starije kameno doba. U okviru izložbe prikazuje se i 15-minutni dokumentarni film o radu arheologa i antropologa na iskopavanju i proučavanju tih highlightova austrijskog istraživanja paleolita. Više: Das Naturhistorische Museum Wien

Jadran kakav će tek biti

FOTO: CROPIX

Među dalmatinskim otocima najsjajniji biseri tek bi mogli iznjedriti. 'Talijanska čizma' bit će nam sve bliža. Novootkrivena brazda pod morem donijet će i nove potrese i tsunamije.

WASHINGTON – Novootkriveni tektonski rasjed koji prolazi ispod Jadranskog mora aktivno gradi nove prekrasne dalmatinske otoke i dinarske planine u Hrvatskoj, piše siječanjski broj američkog časopisa Geology u članku o istraživanju američkih i hrvatskih stručnjaka. Geolozi su ranije vjerovali da su dalmatinski otoci i dinarske planine prestali rasti, odnosno izdizati se iz mora, prije 20 do 30 milijuna godina. Od područja sjeverozapadno od Dubrovnika, u blizini Visa, novi rasjed se pruža u smjeru sjeverozapada najmanje 200 km ispod morskog dna. Hrvatska obala i 1.185 jadranskih otoka sve su popularnije turističko odredište, a Dubrovnik poznat kao "biser Jadrana" je pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske baštine, navodi Geology, glasilo Američkog geološkog društva. Jadranski rasjed zajednički su istraživali hrvatski i američki geolozi, a po riječima glavnog istraživača prof. Richarda Bennetta sa Sveučilišta Arizona u Tucsonu, rasjed nastaje na dijelu gdje prednji rub Euroazijske ploče nasjeda i kliže preko bivšeg dijela Afričke ploče, koji se naziva Južnojadranska mikroploča. "To je zona sudara. Dva kontinenta se sudaraju i grade planine", kazao je Bennett. Bennet i njegovi kolege su utvrdili da se peta "talijanske čizme" približava hrvatskoj obali brzinom od 4 mm godišnje. Za usporedbu, pomicanja na poznatom rasjedu St. Andreas u Kaliforniji su i 10 puta brža. S tempom približavanja od 4,5 kilometara u milijun godina, talijanska i hrvatska obala mogle bi se spojiti za 50 do 70 milijuna godina, izračunali su stručnjaci. "Regija duž podmorskog rasjeda nema dokaza o potresu velike magnitude u posljednjih 2.000 godina. Međutim, ako je rasjed takvog tipa da se može naglo pokrenuti, za regiju je potrebno ponovo načiniti izračune za tsunami", rekao je Bennett. "To ima implikacije za južnu Italiju, Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju", istaknuo je. Na svom najjužnijem kraju, novootkriveni rasjed povezan je sa seizmički aktivnom zonom dalje na jugu koja je izazvala veliki potres u Dubrovniku 1667. godine, te potres u Crnoj Gori godine 1979., snage 7,1 Richter. Uz Bennetta, autori članka u časopisu Geology su njegovi kolege sa Sveučilišta Arizona Sigrun Hreinsdottir i Goran Buble, Tomislav Bašić sa Zagrebačkog sveučilišta, Željko Bačić i Marijan Marjanović iz Hrvatske geodetske uprave, te tri stručnjaka sa Sveučilišta Washington u Seattleu. Kod istraživanja je primijenjena metoda GPS lociranja, gdje se GPS jedinice s antenama postave na planine i onda se mjeri njihovo kretanje. Nedavna tehnološka poboljšanja omogućila su bilježenje vrlo malih pomaka na Zemlji. "U Hrvatskoj smo mogli razlučiti kretanje na razini od oko jednog milimetra godišnje", kazao je Bennett. On je kretanje Euroazijske ploče usporedio s ralicom koja gura snijeg ispred sebe. Snijeg je morsko dno koje se uzdiže i formira dalmatinske otoke i dinarske planine. "Tamo možemo vidjeti naznake novih otoka", kazao je Bennett, ocijenivši kako je otkriće ranije nepoznatog rasjeda u Jadranu "važno za razumijevanje tektonike Sredozemlja". On je najavio postavljanje novih antena kako bi se više saznalo o sadašnjim pokretima u regiji, ali i onima koje je rasjed imao u zadnjih 40 milijuna godina. "Želimo vidjeti da li rasjed slobodno kliže ili akumulira naprezanje, zbog čega u budućnosti može proizvesti veliki potres", zaključuje prof. Richard Bennett. Dodatne informacije trebaju pomoći kod ocjenjivanja potencijala za potrese u regiji.

Maje žrtvovale dječake, a ne djevice

Arheolozi su ranije bili uvjereni da su drevne Maje žrtvovale djevice kako bi udovoljili bogovima, no nova istraživanja pokazuju da je riječ o dječacima koje su žive bacali u jame.

Žrtve ritualnog žrtvovanja drevnih Maja, koji su bacali djecu u potopljene pećine kako bi odobrovoljili bogove, nisu bile djevojčice-djevice već dječaci, priopćili su u srijedu arheolozi. Majanski svećenici u Chichen Itzi na poluotoku Yucatanu žrtvovali su djecu bogovima moleći ih za kišu i plodna polja. Djecu su bacali u potopljene pećine poznate kao "cenote". One su Majama bile svete jer su bile izvor pitke vode, ali i vrata u podzemni svijet. Arheolog Gillermo de Anda sa Sveučilišta Yucatan sastavio je kosti 127 tijela pronađenih na dnu jedne od svetih špilja u Chichen Itzi i otkrio da se u više od 80 posto slučajeva radi o dječacima starim između tri i 11 godina. Ostali su bili odrasli muškarci. Djeca su živa bacana u jame kako bi se udobrovoljio bog kiše Šaak. Nekoj se djeci, prije nego su bila ponuđena bogovima kao darovi, ritualno derala koža ili su bila raskomadana. Maje su vjerovale da Šaak voli male stvari. Arheolozi su ranije bili uvjereni da su te žrtve bile djevojčice jer su posmrtni ostaci često pronalaženi s ukrasima od žada. Iako je teško odrediti spol prije nego što su kosti u potpunosti razvijene, arheolog De Anda vjeruje da svi dokazi, kao i mitologija Maja, upućuju da su žrtve zapravo bili dječaci.

Beba izvan Sunčeva sustava

Znanstvenici s Max Planck instituta otkrili dosad najmlađi planet izvan Sunčeva sustava. Zvijezdu iz koje je nastao još uvijek okružuje sloj plina i prašine koji prati rađanje planeta.

Planet TW Hydrae b smatra se jednim od većih, budući da je njegova masa desetak puta veća od Jupitera, najvećeg planeta u Sunčevu sustavu. Planet kruži oko središnje zvijezde pri čemu u samo 3,56 dana opiše puni krug, i to na udaljenosti od oko šest milijuna kilometara. Za usporedbu, Zemlja je udaljena od Sunca oko 150 milijuna kilometara, a Jupiter 780 milijuna kilometara. Otkriće novog planeta, koje će u četvrtak biti objavljeno u britanskom časopisu Nature, pomoći će astronomima u razumijevanju nastanka planeta. Znanstvenici primjerice mogu na temelju sadašnjih spoznaja procjenjivati koje je vrijeme potrebno za oblikovanje planeta. Nastanak planeta traje najviše osam do deset milijuna godina, na što ukazuje starost zvijezde koja je dovela do stvaranja novog planeta. Sunce je starije oko 500 puta od te zvijezde. "Prvi put nam je pošlo za rukom dokazati da u zvjezdanoj ploči zaista nastaju planeti", izjavio je ravnatelj odjela za nastanak planeta i zvijezda u Institutu u Heidelbergu Thomas Henning. Sustavno istraživanje ekstrasolarnih planeta, odnosno planeta izvan Sunčevog sustava započelo je sredinom 90-ih godina. Od tada je otkriveno više od 250 ekstrasolarnih planeta. "Budući da se planeti nalaze uz sjajne zvijezde poput krijesnica uz reflektor, najčešće ih se ne može opaziti", stoji u priopćenju Instituta. Stoga astronomi pribjegavaju neizravnim sredstvima dokaza o postojanju tih planeta. Primjerice, koriste se spoznajom da velike planete privlače "svoje" zvijezde dok kruže oko njih i pritom izazivaju njihovo vidljivo ljuljanje.

Nuklearni pokus temeljen na snu!

Britanska vlada bila je prisiljena priznati da je 1974. godine odobrila nuklearni pokus nakon članka novinara Chapmana Pinchlera kojem se to u snu ukazalo.

LONDON - Pokazali su to dokumenti iz britanskog nacionalnog arhiva objavljeni krajem tjedna. Tadašnji britanski premijer Harold Wilson je učinio sve kako bi prikrio tajni nuklearni pokus izveden u pustinji Nevade u svibnju 1974. Jedan dužnosnik ministarstva vanjskih poslova ispričao je događaj u memorandumu službi premijera, nakon razgovora s glavnim urednikom popularnog dnevnog lista Johnom Ellisonom. "Vjerovali ili ne Ellison je rekao da je Pinchlerov izvor bio on sam", piše u memorandumu Crispin Tickell, koji je kasnije postao britanski veleposlanik u Ujedinjenim narodima. Prema Tickellu, novinar Pinchler bio je na odmoru u Škotskoj na pecanju. Jednog jutra je pričao prijateljima da je sanjao o nuklearnoj eksploziji, nesumnjivo britanskoj. Prijatelji su mu savjetovali da zaboravi svoju noćnu moru i prepusti se čarima pecanja, što je on i poslušao sljedeća tri dana, ali je po povratku u London kontaktirao svoje veze u ministarstvu obrane i ispitivao ih o britanskom nuklearnom pokusu. Kada je na kraju dobio dovoljno indikativan odgovor koji mu je dao na znanje da je na dobrom putu, o tome je napisao članak. Njegov članak je izazvao spor u parlamentu i Harold Wilson je bio prisiljen dati iskaz pred Gornjim domom parlamenta u kojem je priznao da je pokus već izveden.

Matične stanice – spas za milijune oboljelih

Istraživanja na matičnim stanicama glavni su medicinski i znanstveni događaj 2007., predvodeći niz postignuća za koja se vjeruje da će uroditi izlječenjem mnogih bolesti.

Istodobno, i na planu javnog zdravstva bilježi se napredak u borbi protiv dvije ubojite bolesti, izvješćuje Glas Amerike (VOA). Matične stanice su temeljne stanice koje imaju sposobnost razviti se u bilo koju vrstu stanica u ljudskom tijelu. Znanstvenici kažu da im ta sposobnost daje potencijal da liječe bolesti jer ih se može manipulirati da postanu zdravo, odnosno željeno tkivo. U 2007., dvije ekipe znanstvenika, jedna u SAD-u i jedna u Japanu, objavile su da im je uspjelo pretvoriti stanice kože u svojevrsnu matičnu stanicu sa sposobnošću preobrazbe u različite vrste stanica. To presudno otkriće zaobilazi potrebu korištenja matičnih stanica embrija. James Thompson, sa Sveučilišta Wisconsin, jedan je od američkih znanstvenika kojima je uspjela manipulacija stanica kože. On kaže da bi razvoj takve metode mogao utišati žučne rasprave oko korištenja ljudskih embrija u istraživačke svrhe. "Vjerujem da ovi novi rezultati, premda ne eliminiraju tu kontroverzu, ipak vjerojatno predstavljaju početak kraja te kontroverze." Američki su istraživači pružili prve dokaze da reprogramirana matična stanica može djelovati kao lijek, preokrenuvši jedan krvni poremećaj - srpastu anemiju - kod miševa. Srpasta anemija je genetska bolest krvi koja ponajviše pogađa djecu afričkog i azijskog podrijetla, a odlikuje ju izobličenje crvenih krvnih stanica, eritrocita, koji ne uspijevaju prenositi dovoljno kisika. Znanstvenici su uzgojili soj miševa koji sadrži gen srpaste anemije ljudi. Potom su stanicu kože miša reprogramirali u stanje nalik embrijskom, te ju potakli da stvara eritrocite. Novostvoreni eritrociti bili su normalni, te su simptomi srpaste anemije potpuno nestali kako se stvaralo sve više normalne krvi. Trojica znanstvenika, Mario Capecchi sa Sveučilišta Utah, Oliver Smithies sa Sveučilišta North Carolina, te Martin Evans, sa velškog Sveučilišta Cardiff, nagrađeni su Nobelovom nagradom za medicinu za 2007., za stvaranje takozvanog "knock-out" miša, soja ove laboratorijske životinjice koji omogućuje izvođenje većine genetskih istraživanja. "Rekao bih da naša istraživanja u temelju počivaju na njihovom stvaranju takvih miševa," kaže Matthew Goldberg, neurolog Sveučilišta Texas Southwestern, u Dallasu, koji traga za lijekom protiv Parkinsonove bolesti. Njegova ekipa koristi "knock-out" miševe u pokušaju identifikacije koji su geni odgovorni za izazivanje Parkinsonizma. Kod knock-out miša neki su geni 'stišani' kako bi se imitirala ljudska bolest. "'Utišavanjem' gena može se analizirati ponašanje miša i fiziološke promjene do kojih dolazi, te se tako može zaključiti kakva je normalna funkcija tog gena," kaže Goldberg. Godina 2007. donijela je značajne promjene i u javnozdravstvenoj slici svijeta. Broj oboljelih od ospica smanjen je u Africi za 91 posto, a u čitavom svijetu za 68 posto zahvaljujući intenzivnoj kampanji cijepljenja. Direktorica američkog Nacionalnog centra za kontrolu bolesti Julie Gerberding sudjeluje u koaliciji organizacija nazvanoj Measles Initiative - Inicijativa protiv ospica. "Ovakav je napredak za proslaviti! No moramo isto tako priznati da je 242 tisuće djece koliko ih još umire od ospica daleko, daleko previše," kaže Gerberding. Initiative Measles će se sada usredotočiti na cijepljenje djece u južnoj Aziji gdje se bilježi najveći broj slučajeva. Na kraju 2007., istraživači izvješćuju i o značajnom napretku u razvitku cjepiva protiv malarije. Devedeset posto od milijun djece koliko ih svake godine u svijetu oboli od malarije živi na području subsaharske Afrike. U kliničkom pokusu u Mozambiku, eksperimentalno je cjepivo smanjilo rizik nastanka teške malarije kod dvije tisuće djece za gotovo 60 posto. Znanstvenici kažu da bi cjepivo - koje proizvodi GlaxoSmithKline - moglo biti dostupno za dvije godine.

Stari zavjet na vršku igle

FOTO: AFP

Izraelski znanstvenici ispisali su cijeli Stari zavjet na površini manjoj od pola zrnca šećera i tako pokazali da velike količine informacija mogu biti pohranjene na malo prostora.

Izraelski znanstvenici uspjeli su ispisati cijeli Stari zavjet na hebrejskom na površini manjoj od pola zrnca šećera. Stručnjaci za nanotehnologiju Instituta Technion u Haifi rekli su da je površina ispisanog teksta manja od 0,5 milimetra četvornih. Izabrali su Stari zavjet da bi pokazali kako velike količine informacija mogu biti pohranjene na minimalnom prostoru. "Trebalo nam je oko sat vremena da urežemo 300.000 riječi Biblije na malu silikonsku površinu", rekao je znanstvenik Ohad Zohar.

Mars bi mogao pogoditi asteroid

Komad svemirske stijene, koji je otkriven krajem studenog i trenutno je na pola puta između Zemlje i Marsa, ima vjerojatnost 1 prema 75 da 30. siječnja udari u Crveni planet.

"Ta je vjerojatnost izuzetno neuobičajena. Kad pratimo prijeteće asteroide najčešće radimo s kudikamo manjim vrijednostima", kaže Steve Chesley, astronom koji radi u Programu NEO NASA-inog Laboratorija za mlaznu propulziju. Asteroid 2007 WD5 otkriven je krajem studenog i slične je veličine kao i objekt koji je u udaljenom dijelu Sibira 1908. oslobodio energiju koja odgovara atomskoj bombi od 15-megatona. Znanstvenici koji prate asteroid, koji je trenutno na pola puta između Zemlje i Marsa, prvo su postavili omjer na 1 prema 350, ali naglo su ga smanjili prošli tjedan. "Očekujemo da ćemo vjerojatnost opet smanjiti početkom siječnja kada dobijemo nova promatranja orbite asteroida", rekao je Chesley. "Znamo da će proletjeti pored Marsa i najvjerojatnije ga promašiti, no postoji i vjerojatnost sudara", dodao je. Udari li asteroid doista u Mars, to će se dogoditi blizu ekvatora, u blizini područja koje rover Opportunity istražuje od početka 2004. Robot nije u opasnosti zbog toga jer se nalazi izvan zone udara. S brzinom od gotovo 13 kilometara u sekundi, asteroid bi mogao ostaviti krater nalik slavnom Meteorskom krateru u Arizoni. Dijelovi kometa Shoemaker-Levy 9 udarili su 1994. u Jupiter, nakon čega je nastao čitav niz plamenih kugli. Astronomi tek trebaju svjedočiti udaru asteroida u neki planet. "Za razliku od sudara Zemlje i asteroida, uopće se ne bojimo. Štoviše, samo smo jako uzbuđeni", rekao je Chesley.